Ispis
POLITIČKI KOLOPLETI (Piše: Benjamin TOLIĆ)

 

 

Buka oko ničega

 

Kako ničega?! Europski parlament ne donosi zakone, pa je, gleda li se izravno, hrvatsko sudjelovanje u tom parlamentu, doista čisti politički privid

 

Tri, četiri – sad! Red je zaustiti uznosno: Predsjednica je prije tjedan dana raspisala Druge izbore za zastupnike u hrvatskomu nad-parlamentu, parlamentu „naše šire Domovine“ iliti jednostavno – u Europskom parlamentu. Dakle, za manje od dva mjeseca, točnije 26. svibnja, politički će Hrvati (Hrvati, eurohrvati, jugohrvati, etnički nehrvati i transhrvati) izabrati 12 (ako Britanci odu) ili 11 (ako Britanci ne odu) od 751 zastupnika u Europskom parlamentu!

Nezahvalno bi bilo ne prisjetiti se u ovoj visokoj prigodi kako smo dospjeli u to blaženo stanje.

Nacija se nakon preminuća Franje Tuđmana, iscrpljena Domovinskim ratom i ubojitom ljubavlju tzv. međunarodne zajednice, bila sunovratila u ružan san. Ali nekim se čudom, nakon desetljeća i pol teške pokore, naposljetku ipak ponosno probudila u Europskoj uniji.

To je prisjećanje kanonski „dobro ugođeno“. Nekanonsko zvuči drukčije. Nije bilo nikakva sna i nikakva čuda! Da nisu „ustaše i partizani“ (onih manje od jedne trećine birača na referendumu bez kvoruma!) poslušno slijedili Vladimira Šeksa i Peđu Grbina, vitezove hrvatskoga državnog prava, kada su im minirali „Tuđmanovu tvrđavu“ – što bi bilo od hrvatskoga članstva u Europskoj uniji? Ništa.

Tako je, misli Tvrtko Jakovina. Ali treba pisati „korisnu povijest“.

A narod, tumače dalje štovatelji Vladimira Šeksa i Peđe Grbina, što hoće taj narod? On, kao što je davno rečeno, hoće biti prevaren (populus vult decipi).

Pristojan se čovjek križa: Apage! Ali napasnici se ne odustaju. – Nije to – vele oni – tako loše kako misle moralisti. – I vitlaju argumentima kao sabljama krivošijama: Da nisu Šeksovi i Grbinovi „ustaše i partizani“ prevarili narod, ne bi pisac ovoga otrovnog članka i njemu slični mudrijaši danas bili ponosni građani Europske unije. Vjerojatno bi na zapadu Zapadnoga Balkana „mrčili hartiju“ ili trabunjali na međumrežju o slobodi, neovisnosti i suverenosti. To su neprosvijetljeni ljudi. Nije ih prosvijetlilo ni slavno komemorativno svjedočanstvo Zdravka Tomca. Taj je politolog na Gornjem gradu u svečanim okolnostima priopćio da mu je Tuđman [valjda za života?!] u četiri oka nogometnim rječnikom odao tajnu: Borba za slobodu, neovisnost i suverenost Hrvatske samo je prvo poluvrijeme; drugo je poluvrijeme borba za njezino članstvo u Europskoj uniji [što će reći: borba protiv slobode, samostalnosti i suverenosti].

To je, dakako, ludo. No, ima tu i jedna naoko razumna, ali gola laž. Tvrde da se ja i meni slični ljudi ponosimo time što smo onako spraćeni u Europsku uniju. A mi se, upravo suprotno, toga sramimo. Gledamo kako nam Europska unija robi i pustoši Hrvatsku, a na zbivanja u Europskoj uniji možemo, kako reče Nigel Farage, utjecati koliko zatvorenik na zatvorski jelovnik.