Ispis
KOMENTAR (Piše: Silvana ORUČ IVOŠ)

 

Hoće li netko napokon priznati da Istanbulsku konvenciju nije trebalo ratificirati?

 

Nije problem što scenaristica i glumica Jelena Veljača nema pojma koje su odredbe ugrađene u hrvatsko zakonodavstvo. Problem je u tome što premijer i resorna ministrica to ne znaju. Tragikomično je da su gospođi Veljači, primjerice, obećali uvesti telefonsku liniju koja 24 sata 365 dana u godini dežura za žrtve nasilja, a takva linija postoji već – 31 godinu!?

 

Eskalacija nasilja nad ženama i nasilja u obitelji kojoj smo svjedočili posljednjih mjeseci najzornije je pokazala kako je nametnuta Istanbulska konvencija zapravo bila tek mačak u vreći. Ne samo da njenom ratifikacijom u Hrvatskom saboru nismo uspjeli smanjiti broj slučajeva nasilja u obitelji, nego seu Hrvatskoj događa isto ono što se dogodilo u državama koje su je ranije ratificirale. Broj slučajeva nasilja u obitelji ostao je isti ili se povećao. Razlog tome, dakako, nije sam tekst Konvencije nego činjenica da ekonomske i socijalne krize, a onda i kriza morala, potiču ružnu spiralu nasilja. S gotovo jednogodišnjim odmakom jasno se vidi da su potpuno u pravu bili svi oni koji su tvrdili kako je zagovornicima IK i te kako poznato da ona u svom sadržaju u potpunosti odudara od bioloških činjenica i ljudske prirode, te da njihove namjere zapravo na mala vrata uvode rodnu ideologiju u obrazovni sustav, među športske aktivnosti djece i slično. Odnosno da s ubačenim konstrukcijama rodne ideologije namjera autora Konvencije nije bila poduzeti baš ništa da se nasilje zaustavi, nego promovirati nešto drugo.
U međuvremenu je na veoma upitne načine, koji u pitanje dovode i demokraciju i ustavna prava, napravljeno sve da se spriječi raspisivanje referenduma o otkazivanju Istanbulske konvencije, a što je svojim potpisima zatražilo oko četiristo tisuća građana. Vladajuća koalicija HDZ- a, HNS-a, SDSS-a i ostalih manjina, te oporbeni SDP, Glas, IDS, HSS ujedinili su se najprije oko potpore hitnom usvajanju Istanbulske konvencije, a onda i oko sprječavanja referenduma. Anka Mrak-Taritaš tom je prigodom išla toliko daleko da je neodgovorno ustvrdila kako se nakon usvajanja IK ne će više događati slučajevi poput ubojstva u Općinskom sudu u Zagrebu. Nažalost, Mrak-Taritaš nije bila jedina u takvim nevjerojatnim istupima, kojima je za cilj bilo što žurnije proguravanje IK sa svim prijeporima i zamkama koje krije u tekstu.
Danas smo tu gdje jesmo. Nasilja u obitelji nikad više, a oni koji bi trebali znati kako ga spriječiti nemaju odgovor. I nemaju pojma koje odredbe Hrvatska u svom zakonodavstvu ima u svezi s tim pitanjem i što se sve može učiniti da se te zakonske odredbe počnu primjenjivati. Koliko su oni koji bi trebali to znati neupućeni, najbolje svjedoči to što je glumica i scenaristica Jelena Veljača, kako je sama kazala, potaknuta nasiljem oca nad četvero djece na Pagu, na facebooku organizirala prosvjed kojim se, među ostalim, traže izmjene hrvatskog zakonodavstva u smjeru pomaganja žrtvama nasilja, te primjerenom i žurnom kažnjavanju nasilnika. Taj je prosvjedni skup okupio daleko manji broj ljudi nego onaj protiv Istanbulske konvencije, no ovaj put nikom nije palo na pamet računalnim programima prebrojavati broj prosvjednika (a onda tvrditi da velika većina njih čeka tramvaj), a legitimitet mu je dao i sam predsjednik Vlade - Andrej Plenković. Zamišljen je slušao sve što grupa okupljena oko Jelene Veljače traži, a onda ih je dan poslije i primio u Vladi. Na najvišoj razini. Jelena Veljača je iznijela zahtjeve, koje svi normalni potpisuju, a premijer i resorna ministrica su se pokorno složili i čak otrpjeli optužbe za nedovoljnu učinkovitost državnih službi koje bi trebale raditi na suzbijanju nasilja. Glumici i scenaristici Veljači obećali su da će napraviti sve u tom pogledu.
Koji dan kasnije, na svjetlo dana izlazi sva bizarnost tog udvorničkog odnosa prema Veljači. Naime, velika većina onog što je grupa oko Veljače zatražila i što joj je obećano da će se popraviti, već je utkano u hrvatsko zakonodavstvo i u sustav socijalne skrbi. Da se razumijemo, nije problem u tome što scenaristica i glumica, koja je trenutačno na privremenom radu u Beogradu, Jelena Veljača, nema pojma koje su odredbe ugrađene u hrvatsko zakonodavstvo. Problem je u tome što predsjednik Vlade i resorna ministrica to ne znaju. Tragikomično je da su gospođi Veljači, primjerice,  obećali uvesti telefonsku liniju koja 24 sata 365 dana u godini dežura za žrtve nasilja, a takva linija postoji već – 31 godinu!? Tragikomično je što su žurno reagirali na zahtjeve Jelene Veljače te bi bilo dobro vidjeti jesu li neke od udruga i relevantnih stručnjaka koji se desetcima godina bave problemom nasilja u obitelji, kao i problemom zbrinjavanja žrtava nasilja u obitelji do sada primili, saslušali te im obećali žurnu pomoć?! Glumica Veljača je lijepa PR-ovska priča za predsjednika Vlade, no žrtvama nasilja od toga ne će biti bolje.