PDF Ispis E-mail
Mladen VUKOVIĆ

 

Stihovi i aforizmi Ivana Bradvice

 

Stih i aforizam su kratke književne vrste u kojima se najdublje zrcali čarolija umjetnosti riječi, koji često žive u lirskoj simbiozi, međusobno prelijevajući biserne igre slova i zlatnjake mudrosti jedno iz/u drugo/ga. Budući da oboje traže načitanog čitatelja, krug im je poštovatelja sužen, lirsko su cvijeće koje otkrivaju i beru samo sladokusci blistavih i britkih pera. Aforizam je najkraći, lapidarni izričaj, hibrid koji živi na granici stiha i proze, a kada može sam stajati kao utvrda stila i smisla, preraste u autohtoni diskurs. Ivan Bradvica hrvatski je književnik koji već u četvrtoj knjizi zajednički ukoričuje i stih i aforizam, dvoriječje koje ispire obje strane životne medalje.
Bradvica je životnim pozivom graditelj, a u svojim zrelim i umirovljeničkim danima marno, poput bradve i bradvice, teše i gradi svoju kuću stiha, u kojoj su čvrsto prizemlje aforizamski izričaji koji imaju naslov, što i nije čest primjer ortodoksnih aforističara. Te plodotvorne sudare nasuprotja, doumke, mozgalice i razumnice naziva osmislicama, među kojima su neke osrokovljene, i zapravo epigrami ako se ispišu u stihu. Teme autorovih ljekovitih i mudroslovnih uboda su prizemnosti, neukosti, bahatost, lažotvorje, mržnja i pojedinčeva zloća, mutivoda i vlastolizaca, kao i aktualne boljke cijelog društva, ne samo ljubljene nam domovine nego su na nišanu i širi svjetski gabariti (europski imperijalizam, globalisti i drugi isti...). Aforist napuhane glave želi spustiti na zemlju, prizemljiti i približiti otkucaju srca i uzdahu duše. Opomene su to čovjeku – “beznačajnici svemirskoj” da krene poniznijim, skrušenijim i samokritičkijim putem, otkrivajući prozore svojih obzora: “Između svjetla istine i osjetila kut je spoznaje. “Uronjen u hrvatsku zbilju hipokratski prepoznaju nam dijagnozu: “Komunistička grabež: očevi nacionalizirali, sinovi privatizirali, unuci sve skrivali.” Tko smo mi da sudimo, ali ipak, ako ima neke utjehe u prednost pod kapom nebeskom, u ovom privremenom dijelu vječnosti, onda nam autor poručuje: “Nečistu savjest život kažnjava za života.”Aforizamlje se peče u brusionici iz koje pršti prašina zvjezdanih osmišljaja koji svjedoče ono umjetničko geslo “manje je više”, pučki rečeno – znati stati!
Na prvom katu Bradvičine devete kuće, devete knjige, deveto čuđenje u svijetu, misaone su pjesme poredane abecednim redom u kojima autor promišlja svakodnevlje, rituale prirode i ljudskih navika, od kiše do ispijanja kave. Pisac se igra rimama, gomila ih u zanimljiva poetska čvorišta, katkada i zaškripe, u sretnim kairoskim nadahnutim trenutcima rode se neobični i poučni pjesmotvori. U većem dijelu stihova autor je filozof blizak zdravoj narodnoj pameti koji izlijeva svoje osjećaje i poglede o nekim etičkim i estetskim temama užurbanog nam suvremenog života u kojemu tehnološka dosegnuća drobe i mrve zadnje mrvice humanog i obiteljskog sklada. Rado ističe ljudske vrline – dobrotu, savršenstvo, životne radosti, iskreni život u kojemu iskra iskrama vlada: “Kad prohodao sam /dočekala me stijena / pa njen kamen / ušli su u me / postao sam stijena / njezin kamen” (Iskra). Redaju se pjesnikovi okušaji o razumu, misli, univerzalnoj istini, zahvali, ideji (“bez ideje / nema bogatstva života”), fantaziji, hijerarhiji, inflaciji nagrada i sličnim poticajima koji sugeriraju da moderni čovjek često gubi dobru mjeru zlatne sredine, pozivajući na traganja za “malo u svemu mjere” (Malo). Znakovito je iskazao načela ljepote življenja: “dan za se / od vječnosti krasti... / dobrotu dobrotom nagrađivati / ljubavlju zahvaljivati / lijepo u lijepom bivati” (Lijepo li je).
Najveći dio stihovlja natopljen je domoljubnim motivima, koje prerasta u osebujno domotužje, uz toliko pohlepe i licemjerja naših sunarodnjaka, pomanjkanju istinskog domoljublja, mahanju parolama, egzodusu i izumiranju Lijepe Naše, obamrlosti države koja nema spasonosnog recepta izlaska iz recesija i kriza već se zabavila sama sobom: “nove afere svježe / koje do straha kosti ježe” (Protiv bolesti), u sveopćem bezdušju gubi se i svjetlo optimizma: “nema nade / sve se krade / od javnosti krije / poštenima za život nije (Izopačeno stanje). Preduvjet boljem životu naroda je zdravi krvotok gospodarstva, a ni tamo ne cvjetaju ruže uz visoke poreze i namete, uz socijalno frigidne poslodavce pa autor priznaje: “sanjam Hrvatsku / u kojoj rad se cijeni” (Sanjam Hrvatsku). Pisac zavjetno moli “za življenje duševnije / za življenje pravednije” (Hrvatska danas), vapi za časnim imenom: “da se Hrvat vječno / kulturnim i ponosnim poima” (888).
Kao tradicionalistu i kršćaninu, pjesniku je nemoguće ne zagaziti i u duhovni potok opjevanim vjerskim motivima hodočašća, molitve, traženja nebeske nit Stvoritelja, uz spomene Krist, pape Franje i Vatikana. Nije zaboravio svoje zavičajne korijene: “Moj je korijen / dubok tisućama naraštaja” (Korijen), ni gromku grlenu jeku gangaša (koju je i UNESCO zaštitio pod imenom ojkavice): “iskazati sebe kao gospodara / koji s gangom nebo para” (Gangaš).
Da su pjesme pisane u ljeto 2018. jasno je po nekoliko ustihovljenih zahvala nagometašima Hrvatske koji se na Svjetskom prvenstvu u Rusiji okitiše povijesnim srebrom, kao i njihovim predvodnicima na terenu Luki Modriću i izborniku Zlatku Daliću, kojima su se na nezaboravnim nacionalnim ilinštačkim feštama poklonili milijuni Hrvata na našim ulicama i trgovima.
S pouzdanjem u riječ, autor se poigrava i grafičkim ludizmom te je u pjesmi izgledom u obliku vaze opjevao sva njezina duhovna i semantička prostranstva: “riječ je život / koja se uči i sva ne nauči” (Jedna riječ), a pjesmi Rutinska miriši na varijaciju krležijanskih poruka iz kajkavske pjesme Khevenhiller. A pravi pjesnik je i kovač novih riječi pa je u naš govor zalepršao neke svježe i manje rabljene imenice obogaćenica, imac, sličnomišljenik, ili glagol snavlja, a ponajbolje su mi dvije brojalice (simpatične i za mlađe čitatelje) s novim nazivljima sedam dana u tjednu, Lagani tjedan za lijenčine i feštaroše, Tegobni tjedan za radoholičare i trudbenike, s duhovitim iskazima tulumenjak, otrežnjenjak, napornjak, umornjak...
U kreativnim traganjima za “zrakom radosti”, pojeći o smislu pjesnikovanja, autor žali: “Ima previše toga / što u pjesmu / ne može stati” (Tijesna pjesma), podsjetivši na staru misao Antuna Pavlovića Čehova kako treba pisati tako da mislima bude široko, a riječima tijesno. Ivan Bradvica ispisao je još jednu knjigu u kojoj je dobrim dijelom riječima tijesno, ali će istjerati tjeskobu iz čitateljevih grudi, dok je bude držao u rukama, šireći mu obzorja za lijet mislima,

 

Your are currently browsing this site with Internet Explorer 6 (IE6).

Your current web browser must be updated to version 7 of Internet Explorer (IE7) to take advantage of all of template's capabilities.

Why should I upgrade to Internet Explorer 7? Microsoft has redesigned Internet Explorer from the ground up, with better security, new capabilities, and a whole new interface. Many changes resulted from the feedback of millions of users who tested prerelease versions of the new browser. The most compelling reason to upgrade is the improved security. The Internet of today is not the Internet of five years ago. There are dangers that simply didn't exist back in 2001, when Internet Explorer 6 was released to the world. Internet Explorer 7 makes surfing the web fundamentally safer by offering greater protection against viruses, spyware, and other online risks.

Get free downloads for Internet Explorer 7, including recommended updates as they become available. To download Internet Explorer 7 in the language of your choice, please visit the Internet Explorer 7 worldwide page.