PDF Ispis E-mail
Nikola BIĆANIĆ Nadahnuće vjerom i domoljubljem

 

Marija Vukić-Perković:
Uzdah,
Ogranak Matice hrvatske,
Zadar, 2018.

 

 

Poslije zbirka Sunce iza oblaka (2003.), Velebite, postajo moje ljubavi (2006.) i Što ljubav može (2009.), Uzdah je četvrta zbirka pjesnikinje i prosvjetne djelatnice marije Vukić-Perković (Gospić, 1942.), koja se u nastavničkom pozivu desetljećima potvrđuje i pjesnički djeluje u Zadru, za koji napominje da ju je zlatnim lancem vezao za se. Pjesme su razvrstane u cikluse Sjećanje na suhozid, Podgorski vjetar, Mirisni buket, Bakina soba, Istina je glasno progovorila, Ostvaren san, a uz stihove  su i prilozi u prozi Vrijeme prolazi, a vrijednosti ostaju i Kada naviru sjećanja, te lijepo poetski oblikovan Pogovor. Osvrti na pjesništvo Marije Vukić-Perković profesorâ Elvire Katić i Ivice Antić ponovno su skrenuli pozornost kulturne javnosti pjesništvo ove pjesnikinje.
Marija Vukić-Perković rođena je u Gospiću, u gradu za koji i sama s pravom napominje da je „desetljećima gažen, i u kojem su ljudi ubijani, zatvarani, proganjani radi hrvatskog rodoljublja, u Žabičkoj ulici udovica, mladih u crninu obučenih žena bez muževa, u kojoj se svakog dana igrala s djecom bez očeva, o čemu se moralo šutjeti sve dok Hrvatska nije osamostaljena”. Odrastala je u ratom i poraćem posebno pritisnutom hrvatskom ličkom središtu i u mučeničkoj hrvatskoj sredini proživjela je gospićki sudnji dan u katoličkoj obitelji, koja je cijenu iskrene domovinske odanosti i poštenja i u kasnijim godinama morala plaćati, zbog čega bi neočekivano, da ne kažem nenormalno i zaprepašćujuće bilo da je, što nije! - sposobnost stihotvorstva kojom ju je Bog obdario usmjerila i darovala nekom drugom, a ne „gaženoj, razapinjanoj, poniženoj, ucviljenoj, a opet oživljenoj i opet svojoj majci Hrvatskoj, domovini u kojoj je crvena zvijeda krv prolijevala, i mrežu satkala, i potoke krvi kroz tu mrežu cijedila, i u kojoj je crvena zvijezda krvlju blještala, no u kojoj je nada raspupala i rascvjetala istina glasno progovorila, i u kojoj je, iako dijelom još u komunističkom mraku, ipak na koncu Bog pobijedio...”
I u ovoj su zbirci pjesme Marije Vukić-Perković u dobrom dijelu protkane  pobožnošću i bogoljubljem autorice, koja se s radošću sjeća svoga djetinjstva u crkvi Navještenja Djevice Marije u Gospiću i posebno obnovljene crkvice sv. Ante u kamenom ražanačkom ognjištu svojih  roditelja, i među kojima najistinskije o bogoljublju autorice govore stihovi u pjesmi Nadahnuće, i njezin san, koji je predodredio naslov ove njene zbirke, o kojem ona kaže: „Za naslov me odredio i jedan moj san iz djetinjstva. Nalazim se s časnom sestrom u zagrljaju i ona me oblila svojim dahom, uzdahom. Toga se sna i danas živo sjećam. Od tada se u meni rađao san, želja da postanem časna sestra. No, dragi Bog je odlučio drukčije, ali mi je darovao svoju nit, vodilju moga života. S njime sam  svugdje sigurna. Volim vjerske obrede, vjerska događanja, vjerska slavlja. Pjesme vjerskoga sadržaja su zastupljene u svim mojim zbirkama.”
U zbirci koju je posvetila praunucima pjesme se nižu jedna za drugom, i u mnogima od njih kao iz pera pravoga majstora stihotvorca stihovi vješto poslagani teku, i kao npr., u pjesmi Sjećanje na suhozid bude u duši sjećanje na ono što je bilo lijepo i što se ne bi smjelo u  nasrtanju novoga i tzv. modernog lako zaboraviti.


E, moj zid suhozid
Pa ravan, pa skakutav, pa krivudav
S većim i manjim prozorčićima
Med kamenjem
Kruna mu vijenac kameni
Pa sivkast, pa bjelkast, pa mahovinast...
Više ga nema
Pred sivom
cementnom zmijurinom
Ostala sam nijema!

Ili kad se: Misli rasplešu/ Po djetinjstvu/ Po mladosti/ Po  ljubavima/ Po vjenčanjima/ Po  smrtima/ Po važnim obljetnicama/ Po uzburkanim valovima sjećanja./ i-i-i/ Dok ne stignu dani neumitne stvarnosti.

U mirovinu je posljednjega dana 2000. pjesnikinja otišla. U mirovinu nastavničku, a nadati se ne i u mirovinu pjesničku, jer i sama, spominjući se svoga pjesničkog stvaralaštva kao zidanja suhozida, pogovor ovoj zbirci zaokružuje riječima: „Četiri kamena moga ´suhozida su u zagrljaju´. Hoće li se pojaviti i peti? Nikada se ne zna.” A recenzent zbirke Ivica Antić vjeruje, i Bože daj da pogodi, da Marija Vukić-Perković “poznijim ljetima ne će zgasnuti nadahnućem, nego će nam otkriti još po koju lirsku memoriju ohrabrujući i naše čežnje neugaslom svježinom.”

 

Your are currently browsing this site with Internet Explorer 6 (IE6).

Your current web browser must be updated to version 7 of Internet Explorer (IE7) to take advantage of all of template's capabilities.

Why should I upgrade to Internet Explorer 7? Microsoft has redesigned Internet Explorer from the ground up, with better security, new capabilities, and a whole new interface. Many changes resulted from the feedback of millions of users who tested prerelease versions of the new browser. The most compelling reason to upgrade is the improved security. The Internet of today is not the Internet of five years ago. There are dangers that simply didn't exist back in 2001, when Internet Explorer 6 was released to the world. Internet Explorer 7 makes surfing the web fundamentally safer by offering greater protection against viruses, spyware, and other online risks.

Get free downloads for Internet Explorer 7, including recommended updates as they become available. To download Internet Explorer 7 in the language of your choice, please visit the Internet Explorer 7 worldwide page.