PDF Ispis E-mail
RAZGOVOR - mr. sc. Šime LETINA, istaknuti hrvatski emigrant iz Washingtona, publicist, domoljub

 

Hrvatska vlada, predsjednica i Sabor dužni su zaustaviti val iseljavanja mladih Hrvata

 

Kada i zbog čega ste otišli u emigraciju, kakav je bio Vaš put nakon napuštanja bivše Jugoslavije?

Domovinu sam napustio iz političkih razloga 1966. i od tada živim izvan nje. Od srpnja 1966. do kolovoza 1967. bio sam u izbjegličkom logoru Traiskirchen u Austriji. Život u logoru nije bio lagan, ni ugodan. U vrijeme istrage, koja je znala trajati i dva mjeseca, ljudi su živjeli u strahu, pitajući se, hoće li austrijska policija i logorska administracija podleći jugoslavenskim informacijama i pritiscima i na zahtjev jugoslavenske vlade biti vraćeni u Jugoslaviju. Tu sam upoznao velik broj hrvatskih političkih emigranata, a među njima Brunu Bušića i Rudolfa Arapovića, koji su kasnije u redovima hrvatske emigracije odigrali važnu i vodeću ulogu za oslobođenje i slobodu domovine. U kolovozu 1967. iz logora sam otputovao u SAD gdje i danas živim. U SAD sam nastavio studij i završio političke znanosti i povijest, a nakon toga i magisterij iz političkih znanosti i bibliotekarstva. U Kongresnoj knjižnici u Washingtonu D.C., radio sam više od 40 godina, a danas sam u mirovini. Politički sam djelovao kroz Hrvatsku republikansku stranku (HRS), koju je u Argentini početkom siječnja 1951. osnovao prof. Ivan Oršanić i kroz Hrvatsko narodno vijeće (HNV), koje je bilo osnovano u Torontu 1974. Bio sam izabran u Glavni odbor HRS-a, a nakon toga kao blagajnik u Izvršni odbor stranke. S pripadnicima grupe republikanaca, koju je predvodio prof. Katalnić, sudjelovao sam u osnutku HNV-a 1974., a godinu dana kasnije na I. Saboru Vijeća u Torontu, kao delegat HRS-a, izabran sam za tajnika Sabora. Na VI. Saboru HNV-a bio sam izabran za dopredsjednika Sabora HNV-a.

 

Što ste sve radili uz dužnosti koje ste obavljali u tim političkim strankama?

Pisao sam članke za više emigrantskih novina i listova, kao što su Hrvatska borba, Hrvatska budućnost, Rakovica i Hrvatski put, te u časopisu Republika Hrvatska. Kratko vrijeme bio sam urednik lista Hrvatska borba, koju je započeo i dugi niz godina uređivao Rudolf Arapović. Nakon uspostave današnje hrvatske države, pisao sam uvodne članke u listu „Hrvatska kronika“, koji je izlazio u New Yorku. Isto tako, moji su tekstovi povremeno bili publicirani u nekoliko domovinskih listova i na portalima. Inače, moja sudbina kao hrvatskog izbjeglice slična je sudbini većine Hrvata koji su morali napustili domovinu, a to znači da je bila odraz i posljedica sudbine koju je hrvatski narod u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini proživljavao od 1945. do 1990. Da bi se bolje shvatili razlozi poslijeratnih iseljavanja, odnosno bježanja Hrvata iz Jugoslavije, reći ću nekoliko riječi o mom djetinjstvu i okolnostima u kojima sam odrastao. Rođen sam u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske u blizini Zadra, u malom selu Visočane. Tu sam kršten, rastao i spoznao što znači biti Hrvat i katolik. Već u ranim godinama shvatio sam da je obitelj temelj odgoja i da su vjernost Bogu i Crkvi, te ljubav prema obitelji, narodu i domovini, bitne oznake pravoga i zdravog odgoja. U mojoj šestoj ili sedmoj godini čuo sam kako su jugokomunisti nazvali moje selo ustaškim selom. U tim godinama nisam shvaćao što to znači. Tek kasnije sam shvatio da je to bio izraz njihova prijezira i znak kazne prema stanovnicima sela, čiji su (gotovo) svi odrasli i sposobni muškarci 1941. otišli u hrvatsku vojsku. Taj „drski i izdajnički“ postupak mojih mještana kao i većine tadašnjih Hrvata da s oduševljenjem dočekaju 10. travnja, brane i sačuvaju državu Hrvatsku, jugokomunisti nikada nisu mogli shvatiti, niti im oprostiti. Za njih je Nezavisna Država Hrvatska bila naci-fašistička tvorevina, a svi oni koji su bili za nju, ili na bilo koji način s njome povezani, proglašeni su neprijateljima naroda. Slijedile su osvete i zločini ne samo nad braniteljima i pristašama NDH-a, već i nad njihovom djecom i rodbinom. No, ubrzo se pokazalo da je problem Jugoslavije bio puno veći od onoga koji su joj predstavljali preživjeli ustaše i njihova djeca. Problem je bio u njoj samoj, a to su vrlo brzo shvatili i neki od onih koji su se borili za nju, a kasnije i njihovi sinovi i unuci. Ljudi su dolazili do zaključka da Jugoslavija nije u stanju riješiti nacionalno pitanje i da u njoj nema ni narodne ni osobne slobode, dok su hrvatski emigranti isticali Oršanićevu ideju da je Jugoslavija diktatura ili je ne može biti i zato je treba rušiti i uspostaviti demokratsku državu Hrvatsku. U tom smislu nije bilo neobično vidjeti u emigraciji kako su bivši ustaše i partizani, njihova djeca i unuci, ne gledajući ni prošlost ni ideologiju, zajedno radili u rušenju Jugoslavije i za uspostavu slobodne države Hrvatske.

 

Your are currently browsing this site with Internet Explorer 6 (IE6).

Your current web browser must be updated to version 7 of Internet Explorer (IE7) to take advantage of all of template's capabilities.

Why should I upgrade to Internet Explorer 7? Microsoft has redesigned Internet Explorer from the ground up, with better security, new capabilities, and a whole new interface. Many changes resulted from the feedback of millions of users who tested prerelease versions of the new browser. The most compelling reason to upgrade is the improved security. The Internet of today is not the Internet of five years ago. There are dangers that simply didn't exist back in 2001, when Internet Explorer 6 was released to the world. Internet Explorer 7 makes surfing the web fundamentally safer by offering greater protection against viruses, spyware, and other online risks.

Get free downloads for Internet Explorer 7, including recommended updates as they become available. To download Internet Explorer 7 in the language of your choice, please visit the Internet Explorer 7 worldwide page.