Vladi Republike Hrvatske, Uredu Predsjednice, saborskim zastupnicima

Zašto bi ozbiljna razmišljanja o ilegalnim ili legalnim masovnim migracijama predstavljala dramatiziranje i histeriziranje? Nije li potrebno, čak nužno, prevenirati probleme? Zašto bi ilegalne migracije bile temeljno ljudsko pravo? Po kojemu zakonu? Ne bi li se Ujedinjeni narodi trebali baviti otklanjanjem uzroka koji dovode do ilegalnih migracija a ne druge dovoditi u prilike da ih moraju prihvaćati? Nisu li time odgovorni za sudbine tisuća i tisuća ljudi, koji misle da ih negdje čeka spas? Koliko neupućeni moramo biti da bismo vjerovali kako ti ljudi mogu krenuti na put od stotinu tisuća km, na primjer, a da putevi nisu negdje pripremljeni i zamišljeni? Zašto bi bilo neobično da hrvatske građane zanima zaštita ustavnih vrijednosti i granica?

Zašto bi „Globalni kompakt o sigurnim, uređenim i zakonitim migracijama“ iz Marrakecha bio tako neobvezan, ako se oko njega okupljanju predsjednici država, na najvišoj razini? Jeste li ga pročitali i upućuje li on na druge dokumente? Omogućuje li se time činovnicima u UN-u da utječu na naše živote? Nisu li u svakoj od država specifični uvjeti? A kad netko uistinu pročita taj „kompakt“ svi nasrnu na njega? Jeste li čitajući zamijetili sintagmu „održivi razvoj“ i što se u ovom slučaju podrazumijeva pod tim? Nije li to kontradiktorno odnosno suprotno logici, jer upravo zbog migranta i velikih migracija održiva razvoja nema, a ne će ga niti biti?

Zašto npr. Česi ne žele potpisati? Jer im nije razvidna razlika između ilegalnih i legalnih migranta i nije im jasno imaju li pravo prisilno vratiti ilegalne (ako ih uopće mogu tako okarakterizirati!). Zašto su iz procesa pregovora izišle SAD, Madžarska i Austrija? Očekuje se izlazak Poljske i Slovenije?