Izdvajamo
PDF Ispis E-mail
UZ 23. OBLJETNICU TJEDNIKA ZA KULTURU HRVATSKO SLOVO DODIJELJENE NAGRADE “DUBRAVKO HORVATIĆ” I "LJUBICA ŠTEFAN" (Pišu: Đuro VIDMAROVIĆ i Ivan BOŽIČEVIĆ)

Književnicima “Dubravko Horvatić”, znanstveniku “Ljubica Štefan”

Dana 28. travnja Hrvatska kulturna zaklada upriličila je u svojemu prostoru susret sa suradnicima, čitateljima i podupirateljima Hrvatskoga slova, a u povodu 23. obljetnice njegova pokretanja. Nazočnima su se tom prigodom obratili Stjepan Šešelj, glavni urednik Hrvatskoga slova, i Ante Beljo, član Hrvatske kulturne zaklade. Potom su proglašeni dobitnici Nagrade Dubravko Horvatić za poeziju i prozu objavljenu u Hrvatskom slovu 2017. Prosudbeno povjerenstvo u sastavu Đuro Vidmarović, Ivan Božičević i Stjepan Šešelj razmatrajući  poetske i prozne priloge hrvatskih autora odlučilo je prvu nagradu za poeziju dodijeliti Božici Jelušić, drugu Damiru Pešordi, treću Anti Žužulu. U kategoriji proze dobitnik prve nagrade je Mate Ćurić, druge Borislav Arapović te treće Tvrtko Gavran.  Čestitamo.
Nagrada “Ljubica Štefan” dodijeljena je prof. dr. sc. Miroslavu Tuđmanu.

Obrazloženja Prosudbenoga povjerenstva Nagrade “Dubravko Horvatić” za prozu 2017.
1. nagrada - Mate Ćurić

Ićanova povlastica, 13. siječnja 2017.
Mate Ćurić je rođen u mjestu Korita kod Tomislavgrada, 1955. Novinar je, publicist, filmski kritičar i književnik.
U pripovijetci koju smo nagradili na vrlo profinjen, ljudski utemeljen i dobrohotan način, s finom kritikom životne stvarnosti u kojoj se kreće opisuje lik mladića Ikana koji je „u rat krenu mlad“, ni 20 nije napunio, prošao sva ratišta, upio sve strahote, nespreman, vodilo ga srce, daleko od svega; umjesto da živi s generacijom koja odrasta i uči, razmjenjuje emocije, iskustva i sklonosti, on je gledao smrti u oči te kako ginu i mlađi od njega, zapravo mu je jednina utjeha bilo to što nije imao nikoga zbog kog bi patio, o kome je razmišljao maštao“. Ćurićev junak se našao u poslijeratnom vremenu na brisanom prostoru, bez vlastite obitelji, neregistriran kao dragovoljac, gotovo suvišan čovjek. Međutim, premda su postojali uvjeti za depresiju, alkoholizam i još gore nešto, Ikan je svojom dobrotom cijelome selu postao tata, otac i dušobrižnik. Od milja su ga zvali Ićan. „Svojom dobrotom i marljivošću bio je svugdje dobrodošao, a svojom hrabrošću u ratu i čudnim hendikepom u miru otvarala su mu se sva vrata. Za sebe nije tražio ništa, nikada, za sve ostale nije žalio truda ni vremena. U tom svom pouzdanju i trudu krčio je ceste, okupljao prijatelje, koji su mu pomagali, a onda su gradski oci jednostavno morali dovršiti taj veliki trud i asfaltirati cestu, sjekao je šumu, najprije svoju, a onda i onu susjedovu koju nije imao tko sjeći pa je opet uz pomoć prijatelja, dobrih ljudi i suboraca vozio balvane na pilanu, slagao daske, podizao bandere, razvodio struju, kopao za  vodu a kad je već kanal tu opet bi pokucao na vrata gradskih službi i nudio odmah da se stave kablovi za telefon i tako je ta potraga za smislom ostavljala vidljive tragove Ićanova truda“.
Navedeni tekst je ulomak iz romana „Zenga“, kako naglašava autor Mate Ćurić. Stručno povjerenstvo je mišljenja da je ovo Ćurićevo djelo uzoran primjer književnosti nadahnute Domovinskim ratom i sudbinom dragovoljaca u vremenu nakon rata. Ćurićev pomalo ekscentričan lik, apoteoza je ljudske dobrote i molitve kroz rad na dobrobit sviju u skladu sa Božjom zapovijedi „Ljubi bližnjega svoga“. Za tu ljubav ne traži se naknada. Za Ićana ona je osigurana kod Najvišeg sudca naših duša.
2. nagrada - Borislav Arapović
Betlehemska zvijezda, 22. prosinca 2017.
Stručno povjerenstvo Hrvatske književne zaklade odlučilo je drugu nagradu za prozni prilog objavljen u „Hrvatskome slovu“ tijekom 2017. dodijeliti književniku Borislavu Arapoviću za priču „Betlehemska zvijezda“.
Borislav Arapović pripada starijem naraštaju hrvatskih književnika. Rođen je 1935. u mjestu Bišina kod Nevesinja. Piše poeziju, pripovijetke i bavi se prevođenjem na hrvatski jezik. Živi u Švedskoj i stoga je za nas zanimljiv i važan kao hrvatski književnik iz dijaspore.
U pripovijetci „Betlehemska zvijezda“ autor se poslužio bajkovitim literarnim diskursom prilagođenim dječjem uzrastu, ali bliskim i odraslima. Naime, on se vraća u djetinjstvo i priča svoju betlehemsku priču na usta svoje bake Ilke. Uvodeći u tkivo priče navedenu baku, pripovjedač je oslobodio svoj književni izraz suvremenog načina govora i prebacio  se u literarni diskurs arhaične nježnosti, bogatoga i melodijskog jezika, čudesnih pjesničkih figura i iskrene kršćanske nadahnutosti. Središnji lik je prekrasna zvijezda Titrenčica koja voljom anđela postaje betlehemska zvijezda kako bi navijestila rođenje Kristovo.
„Zvjezdice mala kako ti je ime?
Titrenčica!
Titrenčice, Stvoritelj te stvorio za nešto posebno. Spustit ćeš se bliže zemlji da te ljudi mogu vidjeti, pa ćeš ići kud već anđeli ti budu pokazivali. Tragom svoje svijetle raspršene kose poći će i neki mudi ljudi dan za danom s istoka u pravcu zalaska sunce. A kad staneš, tvoja kosa spuštena će im osvijetliti, gdje i oni stat će, noćiti, sutra put svoj duh nastaviti… tako dan za danom do nad jednu štalicu i kućicu. Ime će ti od sad biti – Betlehemska zvijezda.
Na te riječi sav taj bezbroj anđeoski gromoglasno zapljeska i zapjeva: ‘Slava Bogu na visini…’ A sad, djeco na spavanje!
Ali, bako, draga bako, pričaj dalje… kako je to bilo… kako…?
Već je kasno! Do Božića još je dana: dragom Bogu se pomolite, o anđelima snivajte…“
Ova je priča objavljenja uoči Božića i u tom kontekstu ona je bila i najljepša božićna čestitka mladim čitateljima „Hrvatskoga slova“. .
3. nagrada - Tvrtko Gavran
Nisu sve noći tamne, 18. kolovoza 2017.
Treću nagradu „Dubravko Horvatić“ koju HKZ dodjeljuje za prozne priloge objavljene u Hrvatskome slovu tijekom 2017. godine stručno povjerenstvo odlučuje dodijeliti priči „Nisu sve noći tamne“, književnika Tvrtka Gavrana.
Tvrtko Gavran rođen je 1938. u Varešu, a živi u Brezi u središnjoj Bosni.  U pripovijetci koja je nagrađena nalaze se tri tematske cjeline koje su povezane idejom dobrote i ljepote. Prva nosi naslov „Više mudroslovni zapis“ ,a tiče se života naših ljudi u vrijeme komunizma kada se, ponekad, moralo i mimo vlastite želje ulaziti u Partiju. Međutim, i tada dobar čovjek mogao je i dalje ostati dobar, moralan i sačuvati svoju savjest. Junak ove pripovijetke, Ljubo Lokacija, za prijam u Partiju dobio je 30 000 tadašnjih dinara veću plaću, a dobivenu povišicu „pravo“ je uložio. „I u kuću, i u birtiju, i u crkvu. Nije se moglo ni bez birtije džaba su nas lajali stranci. Naše su matere šutile i kako im je bilo to samo one znadu. Ko što mudroslovni zapis ne mora biti ni velepametan ni skroz glup. Ko što sve noći nisu toliko tamne ni svaki zapis nije mudroslovan ni svijetao“.
U drugom dijelu ove trilogije pod naslovom „Zapis o Darku“, Tvrtko Gavran smješta svoga junaka u Dubrovnik. Ovako ga opisuje: „On je bio Božji dar prijateljima. Na sve je mislio, svima se gledao naći pri ruci. Kad se raspala ona država i postavljene nove granice“. Umro je tijekom operacije. Autor tuguje za smrću svoga dragog i dobrog prijatelja.
U trećem dijelu pod naslovom „Velika subota“, autor vrlo psihološki iznijansirano govori o nekoliko likova među kojima se ističe žena imenom Blanka. Ovoj osobi književnik u pjesničkom zanosu piše svoj epitaf: „Velika subota, Blanka. Bila je tako lijepa tako umilna i tako vesela. Ko „Velika subota“. Eh, Blanka, Blanka. Koliko riječi a kako je malo rečeno. Tko misli lako je pisati na Veliku subotu neka proba ne branim“.
Ističemo vrlo kvalitetan jezik književnika Gavrana, ironijsku distancu i aristokratski humor kojim prožima tekstove, poznavanje psihologije ljudi ali i izvanredno vladanje hrvatskih književnim diskursom
Đuro VIDMAROVIĆ

Obrazloženja Prosudbenoga povjerenstva Nagrade “Dubravko Horvatić” za poeziju 2017.
1. nagrada - Božice Jelušić

Pjesmotvori Božice Jelušić (1951.) objavljeni su, pod zajedničkim nas- slovom Uvijek stražari duša, 20. listopada. Iz naslova se dade razabrati da autorica u svoje poetske pristupe i izvedbe, vizure i projekcije unosi i stanovitu notu mistike. No, uvid u njezinu teksturu kazuje da nije utonula u posvemašnju mistizaciju jer ju tangiraju i provociraju slike, situacije, pojave i zgode koje imaju tvarni, zbiljski, empirijski kolorit. Također i naturalni, pa ju primjerice dotiču relacije i sklopovi u kojima se “lukovice probude u rahlini”. Pjesnikinja sugerira da ima “mnogo tajni u običnom pejzažu”, a stanovitu tajnovitost emitira i “Na stolu čaj ohlađen”.
Poetska osjetilnost B. Jelušić naginje prema estetiziranju, kristal- iziranju, poumjetničavanju stvari i činjenica, slika i ugođaja, vibracija i prispodoba koje draškaju njezine osjetilne i duhovne senzore. U pjesmi Za visoki život postoji stih: “Za visok život napora se hoće”; u rečenoj pjesmi čitamo i stih: “Ne voli masa glave koje strše”. S glavama koje ”strše” autorica se dakako identificira, daje im poporu. To su glave koje nastoje odmaknuti se od konvencionalnog, uobičajenog, banalnog rasporeda i nacrta stvari i slika, činjenica i pojava, sklopova i sveza.
U pjesmi Džepovi Božica Jelušić bit će posve eksplicitna u svome odbacivanju prepoznatljivih, stereotipnih, istrošenih kombinacija i oblika, reći će: Za skupu robu meni prsluk puca,/ Ne marim mnogo za pomodne teme. Pomodne teme, k tomu, proizvode “stvarnost tupu”, a autorica se dakako grozi tuposti i banalnosti, nemaštovitosti i blaziranosti. Kad ju zaskoči tupost i blaziranost okolišne zbilje utječe se prirodi da bi oćutjela “pobratimstvo po kiši”; pjesmu Pobratimstvo po kiši zaključit će stihovima: Lađica od papira u mutni kanal tone./ Kiša i samo kiša, kraljevstvo potopljeno.
2. nagrada - Damir Pešorda
Damir Pešorda (1961.) ponudio je rukovet pjesama pod naslovom Lutkina kuća a objavljen je 14. srpnja, Pešorda se udarnim naslovom referira na Henrika Ibsena i njegovu glasovitu dramu Lutkina kuća, koja ima i drugi naslov - Nora. Ibsenova junakinja opire se patrijarhalnom društvu i zalaže za ravnopravnost, toleranciju,  slobodu, emancipaciju. Pešorda Ibsenovu dramsku junakinju čita i portretira iz suvremenoga očišta; kod njega je Nora moderna hedonistica, pa i malograđanka, što sanja o suprugu koji “bi vrijedno stjecao”, a ona bi posjećivala domjenke i “divila se svom odrazu u zrcalu". Fiksirajući Noru, koja “i danas mora u mrski ured”, pjesnik stavlja u pogon i ironijske rekvizite.
Pešorda se dakle očituje kao ludist, zavitlavatelj koji rastvara neke okamenjene oblike, uhodane miteme. U pjesmi Svaki alkar u zaključnim će stihovima reći: Svaki alkar gađa u ništa/ U odsutnost neizmjernu, Autor očituje zaigranost i kada literarizira motive koji naizgled imaju estetiziranu, pa i sakraliziranu, potku. Primjerice u pjesmi Djeva u nevolji fiksira nježnu i zagonetnu “djevu”, koja kao da stiže iz nekih mitsko-arhetipskih sfera, da bi ju na kraju, u poenti, razobličio, pretvorio u običnu pučku djevojku koja zapravo “uopće nije djeva u nevolji”.
Pešorda ima navadu spuštati, prizemljivati, rastvarati ono što je napuhano, pretenciozno, glamurozno.Kod njega u pjesmi Tarzana famozni “Gospodar džungle” nije nikakav nadčovjek, ni čudotvorac, nego ranjivo stvorenje koje ćuti “strah” jer će mu se “uvući reuma u kosti” a snaga “u mišicama popustiti.
U pjesmi Promiče, koja ima samo dva stiha, Damir Pešorda sažetim izričajem kontrastira dva plana, dvije razine i sfere, zemnu i nebesku te pokazuje da ima osjećaj i za metafizičko-transcedentalne sklopove i kombinacije. Ta dvostišna pjesma glasi: Nebom ptica raširenih krila/ Zemljom sjena križa.
3. nagrada - Ante Žužul
Pjesme Ante Žužula (1946.) objavljene su 25. kolovoza; imaju skupni naslov Glas iz svanuća koji obuhvaća devet sastavaka. Žužul pripada piscima iz imotskoga književnoga kruga a na tu ishodišnu pripadnost autor se referira u pjesmama Imotska likaruša i Imotska zavičajna te u njih ugrađuje i mitotvorbenu svijest. Zavičajna je krajina, u njegovoj vizuri, prostor u kojem se komeša, prepleće, ukrižuje, sljubljuje tvarno i nadrealno, naturalno i mistično, zbiljsko i bajkovito. U tome prostoru sve “imade krila” i “sve tu znade letjeti”, reći će mitotvorbenom imaginacijom opskrbljeni pjesnik, a u njegovu vidokrugu naći će se i zavičajnih “Sedamnaest jezera i ponornica”. Zavičajnost rađa, iznjedruje i “poštene ljude”, sugerira autor. To su bića kojima su prsti “duboko u zemlji”, iako ta zemlja može ponekad biti i jalovica, “nerotkinja”. Što će biti ako nestanu “pošteni” ljudi. Hoće li se dogoditi zamračenje, hoće li mrak “uzeti sredinu dana”, hoće li se noć "postidjeti crnine”, pita se pjesnik i potiho se nada da se opće zamračenje ne će dogoditi, ni na lokalnoj ni na planetarnoj razini.
Ante Žužul može korespondirati i s morem, znade očitovati i svojevrsnu maritimnost te pritom i u nju utkiva mitotvorbenu pređu. Kod njega primjerice: More grca na glagoljici/ Pjeneći bukete noći.
U pjesmi Makarska, koja ima četiri stiha, autor ovako percipira more, fiksira njegove pokrete i pulsacije: More se zalijeće/ Svlači klisuru/ Obljubljujući je/ pred očima cijeloga svijeta. Žužul, posve je razvidno, more “čita” kao kontinentalne i rubni promatra. On nema iskustvo mornara, pomorca koji je stubokom uronjen u more i pritom zna da maritimni identitet ima nauhvatljivu slojevitost i neukrotivu magičnost.
Ivan BOŽIČEVIĆ


NAGRADA “LJUBICA ŠTEFAN” prof. dr. sc. MIROSLAVU TUĐMANU (dr. sc. Ante NAZOR)

Knjiga koja rasvjetljuje političku strategiju bošnjačkoga vodstva 1990-ih
Nagradu Hrvatske kulturne zaklade i Hrvatskoga slova za povijesno-istraživački rad primio je
prof. dr. sc. Miroslav Tuđman za knjigu Druga strana rubikona: Politička strategija Alije Izetbegovića 
koju je objavila Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2017.


Monografija Miroslava Tuđmana Druga strana rubikona: Politička strategija Alije Izetbegovića prikazuje i raščlanjuje te daje ocjenu političke strategije bošnjačkoga (muslimanskoga) vodstva u prvom razdoblju 1990-ih (1990.-1995.).
Djelo je izvorno napisano na hrvatskome jeziku, na temelju radova koji nisu objavljeni, a u rukopisu sadrži oko 400 stranica, na kojima su i zemljovidi vojnih operacija te raščlamba dokumenata koji do sada nisu bili dostupni javnosti.
U prvome dijelu autor govori o radovima Alije Izetbegovića u kojima on izlaže svoj svjetonazor i političke ciljeve muslimanskoga naroda prije 1990. Na temelju tih radova, autor zaključuje da su za Izetbegovića nacionalni interesi nelegitimni, odnosno da su u suprotnosti s identitetom i interesima muslimanskoga naroda (muslimanske zajednice), jer drži da muslimani svoj identitet ne temelje na etničkim ni na nacionalnim odrednicama. Sukladno tome, Izetbegović je uporno odbijao gotovo sve prijedloge i mirovne planove međunarodne zajednice, koji su polazili od činjenice da BiH čine konstitutivne nacije (tri konstitutivna naroda) i da treba uskladiti njihove nacionalne interese. On je pokušao nametnuti koncepciju tzv. „građanske” BiH, uz obrazloženje da u europskome smislu narod čine svi građani jedne države (o tim stajalištima i političkim odlukama autor govori u drugome i trećemu dijelu). Kako se takvo razmišljanje da su nacionalni (u Izetbegovićevoj terminologiji „etnički”) interesi nelegitimni odrazilo na sastav institucija središnje vlasti u BiH, prije svega na sastav Predsjedništva BiH i vodstva Armije BiH, pokazuje činjenica da su apsolutnu dominaciju imali Bošnjaci (muslimani) i oni pojedinci koji su podržavali unitaristički ustroj BiH. Pritom se kao ideal države u kojoj se njegovao suživot i vjerska tolerancija spominje „Bosna” (Hercegovinu „pravi” Bošnjaci uglavnom ne spominju) iz vremena Osmanskoga Carstva, dok se zagovaranje (kon)federalnoga uređenja BiH smatra neprihvatljivom i karakterizira kao pokušaj „podjele Bosne” (treće poglavlje).
Republika Hrvatska od prvoga dana međunarodnoga priznanja BiH, nudila je Izetbegoviću vojne sporazume, što je on sve do okupacije Srebrenice i tragedije njenog stanovništva te ozbiljne ugroze Žepe i Goražda, tj. do 22. srpnja 1995. odbijao, lako je vojni vrh Armije BiH (1993.) procijenio da vojni savez ABiH i OSRH jamči  uspjeh na velikome ratištu (okupiranim područjima RH i BiH), Izetbegović je takve ponude odbijao, jer je to podrazumijevalo i pristanak na federalno uređenje BiH (četvrto poglavlje). Vodstvo SDA je i Srbe i Hrvate smatralo nelegitimnim uzurpatorima muslimanskoga naslijeđa, no vojno nemoćna da se suprotstavi srpskim snagama, Armija BiH je tijekom 1993. odlučila poraziti HVO-a u središnjoj Bosni i s toga područja protjerati više od 150.000 Hrvata. Strateški cilj tih operacija nije bila samo vojna kontrola središnje Bosne, na čijem području je bila važna infrastruktura za vojne potrebe, nego i stvaranje uvjeta za izlazak muslimanima na more i na rijeku Savu (peto poglavlje).
U šestom poglavlju autor govori o Izetbegovićevu nastojanju traženja jamstva od međunarodne zajednice da će se ustavni poredak temeljiti na moralnome i pravnome priznanju počinjenoga genocida nad Muslimanima, zanemarujući pritom nacionalne interese svih konstitutivnih naroda u BiH.
U sedmom poglavlju autor govori o političkoj i vojnoj potpori islamskih država Izetbegovićevoj politici te o sukobu dvaju oprečnih koncepcija uspostave međunarodnoga poretka.
Posebnost sadržaja knjige je u tome što autor ne prikazuje cjelovitu kronologiju događaja niti želi prikazati sve političke događaje, nego se zadržava na strateškoj razini, pa stoga svako poglavlje završava s svojevrsnim sažetkom pod naslovom: Događajni okvir, u kojem prikazuje posljedice strategije i strateških ciljeva Izetbegovićeve politike.
Zbog sustavnoga i cjelovitoga te na izvorima utemeljenoga prikaza političke strategije Alije Izetbegovića, kao i njezinih ciljeva i posljedica, ovo djelo je temelj za svako buduće istraživanje suvremene povijesti Bosne i Hercegovine, ali i međunarodne politike i međunarodnih odnosa. Stoga je namijenjena povjesničarima i studentima povijesti, kao i straživačima koje zanimaju međunarodni odnosi, odnosno povijest i politika međunarodne zajednice krajem 20. stoljeća.
Opće je mjesto da su Washingtonski i Daytonski sporazumi zaustavili rat ali nisu rješenje za samoodrživi razvoj Bosne i Hercegovine. Suprotnosti i sukobi koji su se u prvoj polovini 1990-ih rješavali ratom nisu otklonjeni, pa bh društvo još uvijek traga za dugoročnim i stabilnim ustavnim uređenjem. Ustroj BiH na Republiku Srpsku i Federaciju, osigurao je Srbima zaštitu njihovi nacionalnih interesa iako uz stalnu osudu počinjenih zločina. Paradoks je da su u Federaciji hrvatski nacionalni interesi u praksi postali nelegitimni, pa su Hrvati politički marginalizirani.
Zbog neriješene situacije u BiH, u kojoj završetkom rata nisu riješeni i svi problemi, niti je uspostavljeno stabilno političko uređenje, može se pretpostaviti da će ovo djelo zainteresirati širu javnost, ne samu u BiH. To se posebice očekuje u Hrvatskoj, u kojoj javnost zna vrlo malo o tome da su u BiH nacionalni interes osigurali samo Srbi (što je paradoksalno s obzirom na to da je uzrok ratu bila velikosrpska politika), a da se istodobno Hrvati proganjaju i neutemeljeno optužuju kao pripadnici „udruženog zločinačkog pothvata", zato što zagovaraju federalno uređenje BiH.
Monografija Strategija unitarne identifikacije Alije Izetbegovića (alternativno Politička strategija Alije Izetbegovića) izvorni je znanstveni rad koji daje novi doprinos razumijevanju bošnjačke (muslimanske) politike u prvoj polovini 1990-ih godina, a posebno razlozima političkih prijepora Bošnjaka i Hrvata oko ustavnoga uređenje BiH, potom i uzrocima vojnoga sukoba te ciljevima vojnih operacija Armije BiH u središnjoj Bosni i u Hercegovini.
dr. sc. Ante Nazor

 

Your are currently browsing this site with Internet Explorer 6 (IE6).

Your current web browser must be updated to version 7 of Internet Explorer (IE7) to take advantage of all of template's capabilities.

Why should I upgrade to Internet Explorer 7? Microsoft has redesigned Internet Explorer from the ground up, with better security, new capabilities, and a whole new interface. Many changes resulted from the feedback of millions of users who tested prerelease versions of the new browser. The most compelling reason to upgrade is the improved security. The Internet of today is not the Internet of five years ago. There are dangers that simply didn't exist back in 2001, when Internet Explorer 6 was released to the world. Internet Explorer 7 makes surfing the web fundamentally safer by offering greater protection against viruses, spyware, and other online risks.

Get free downloads for Internet Explorer 7, including recommended updates as they become available. To download Internet Explorer 7 in the language of your choice, please visit the Internet Explorer 7 worldwide page.