Izdvajamo
PDF Ispis E-mail
HRVATSKA ZBILJA (Piše: Hrvoje HITREC)

Jedan komitet i dvije logike

 

Komunisti i njihov sustav jesu loši i odbačeni, ali nedužna crvena zvijezda je eskulpirana. Glede ZDS-a komitet ima drugu logiku: ustaški je režim bilo loš, a za sva zla kriv je jedan pozdrav i jedan samoglasnik koji asocira isključivo na zločine, za razliku od crvene zvijezde koja asocira na puno veće zločine, ali je po sebi nevina iz razloga koje komitet jednostavno ne može objasniti

Pozorno sam pročitao tekst komiteta za suočavanje. Glede crvene zvijezde, stvari se u tekstu odvijaju ovako: nabrajaju se sve rezolucije i deklaracije koje osuđuju komunistički totalitarni sustav i oprezno se spominje stanovita njegova kompromitiranost, valjda se hoće reći da je bio zločinački, ali ne tim uvrjedljivim riječima, da se drugovi ne uvrijede. Taj je sustav imao svoje simbole i pod njima činio što je učinio Hrvatima četrdeset pete i nadalje, pa devedeset i prve i nadalje do Oluje. Ali nije to. Crvena zvijezda je doduše bila na kapama i drugdje, no ona je mala, ne može držati pušku, ni pištolj ni nož, nikoga nije ubila. Ergo, komunisti i njihov sustav su loši i odbačeni, ali nedužna crvena zvezda je eskulpirana. Jest glupo, ali samo ako se ovako jednostavno i okrutno prepriča, kao što ja činim, i inače.
Glede ZDS-a komitet ima drugu logiku: ustaški je režim bilo loš i odbačen je, a za sva zla kriv je jedan pozdrav i jedan samoglasnik koji asocira isključivo na zločine, za razliku od crvene zvijezde koja asocira na puno veće (brojem žrtava) zločine, ali je po sebi nevina iz razloga koje komitet jednostavno ne može objasniti. To jest nije imao hrabrosti izjednačiti dva po svemu srodna totalitarizma jer je znao da bi u tom slučaju bio samljeven u projugoslavenskim medijima, društvima i udrugama, a članovi onemogućeni u karijerama budući da su institucije u Hrvatskoj čvrsto u rukama crvenih.
Iz osude i presude ZDS-u izuzeti su pripadnici HOS-a koji su se borili za samostalnu, demokratsku hrvatsku državu, ali samo ako su mrtvi. To jest, samo mrtav hosovac je dobar hosovac.
Tako je kosova logika presudila ne samo hosovoj, nego se i narugala znanstveno utvrđenoj istini da je od nositelja crvene zvijezde pod zemlju poslano u najmanju ruku pola milijuna Hrvata, Hrvatica i njihove djece, a bit će i puno više. Čuvajmo dakle, kulturu smrti, čuvajmo simbol smrti. Neka živi simbol najvećega genocida nad hrvatskim narodom u svekolikoj povijesti. Čestitam komitetu za suočavanje na intelektualno zamršenom žongliranju, akademskom naporu kojemu je cilj da cijeli jedan narod proglasi autističnim. Pritom od čestitaka izuzimam Mladena Ančića, Natašu Jovičić, Ivu Lučića, Antu Nazora, zmaja Nevija Šetića i nastavno Željka Tanjića koji su izdvojenim mišljenjima narušili zaključke mudroga komiteta.
Većina Hrvata odmahnula je rukom, pokazujući tako da je posao komiteta uzaludan i besmislen, da će prvi kazneni postupci izazvati gnjev i pojačati točan dojam naroda da i nadalje živimo u vremenu koje je prošlo ali i ostalo u četvrtastim glavama vlastodržaca, čudom medicinske znanosti presađenih u naše doba.
Nakon svega rečenoga, i oni hrvatski iseljenici koji su se možda kanili vratiti u Hrvatsku, raspremit će već spremljene kovčege.
Haaški repovi
Nekako je ispod radara (i to je pomodni izraz) prošla sjednica Europskoga parlamenta o radu i naslijeđu Međunarodnoga kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju.  Europa je uglavnom zadovoljna, posebno ona Europa koja nema pojma o zbilji ratova na jugoistoku, kojima je nečinjenjem ili podlim činjenjem (Francuska, primjerice) pridonijela. Raduje činjenica da su neki hrvatski europarlamentarci na obziran, ali ne i nejasan način govorili o pravom karakteru haaškoga sudišta. Dubravka Šuica nazvala je sud kontroverznim, podsjetila na Dubrovnik, Vukovar i Srebrenicu, izjavila da je „sud imao svijetlih trenutaka“, ali su zasjenjeni samoubojstvom Slobodana Praljka. Ivica Tolić je podsjetio da se u Nuernbergu i Tokiju sudilo samo agresorima.
U Mostar iz Hrvatske dolazi notorna Snježana Kordić i drži predavanja o zajedničkom jeziku, što nikoga ne uzbuđuje, premda je riječ o neprijeporno protuustavnim činima. U DORH-u je očito ostala ista situacija kao u vrijeme kada je odbijena moja tužba protiv sufinancijera knjige „Jezik i nacionalizam“. Govoriti o zajedničkom jeziku u Herceg-Bosni nije samo skandalozno, nego i arhaično stupidno ponavljanje propale ideje ministra Kallaya svršetkom 19. stoljeća, kada je taj lingvistički i politički genij silom htio stvoriti jednu, bosansku naciju i jedan, bosanski jezik – od čega nije bilo ništa, a on se nakon duge karijere „povjerenika“ odvukao u Madžarsku i lupao po glavi... Nekako usporedno, spominjana je nedavnih dana Sarajevska deklaracija koja je nastala nedugo nakon Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga jezika u Hrvatskoj. Očito je vrijeme za novu Sarajevsku (ili kako god) deklaraciju, jer muslimanski fundamentalisti idu protiv hrvatskoga jezika svim oružjima, a usput se oštre askerske sablje.
Tito u Zaprešiću
Veleumovi u Zaprešiću odlučili su malo skratiti Tita, ali tako da ipak nešto od njega ostane. Bez Tita, ali s Titom. Dosadašnju Titovu ulicu razrezrali su na tri dijela, jedan od ta tri dali Stepincu, a u ostatku zadržali velikoga vođu naših naroda i narodnosti. Suvremena desnocentristička politika na djelu, u karikiranom obliku. Nek je glupo, samo nek ostane nešto od Broza, barem tanka crvena linija koja se u pogodnom trenutku može opet podebljati i zato se ne smije prerezati pupčana vrpca s komunističkim zločincem. Uostalom, i zaključci komiteta za suočavanje s istinom na istoj su liniji. Do Zaprešića još nisu stigli popisi britanskih znanstvenika, povjesnika, koji Tita u pravilu stavljaju među deset najvećih zlikovaca dvadesetoga stoljeća. Na nekim portalima vidim bojažljivo pitanje kako to da na istim popisima nigdje nema poglavnika i nije li to neka podvala hrvatskih desničara koji imaju dobre veze u Britaniji?
U Zagrebu je Broz odstranjen na profinjeniji način, nije razrezan. A moglo se.Recimo: od Sveučilišta do Zdenca života Trg Republike Hrvatske, od Zdenca do pola kazališta Trg Alojzija Stepinca, a od druge polovice kazališne zgrade do Sokola Trg maršala Tita. Kako se samo nismo dosjetili?
Odlazak Želimira Ciglara
Tragično je završio život novinara i pisca Želimira Ciglara, čovjeka u naponu snage, umjetnika osjećajnog i osjetljivog prema nepravdama i suvremenim hrvatskim gibanjima za koje su potrebni čvrsti živci i ponešto pragmatičnosti. Svestrani Ciglar bio je dugo godina ugledni kazališni kritičar u tiražnom dnevnom listu, sve dok ondje nisu poslali komesara koji je u jednoj jedinoj Bartolomejskoj noći (kao i na HRT-u nešto prije) dao otkaz mnogim vrsnim novinarima. Bez ikakvih stručnih razloga, tek zato što se od njih nije moglo očekivati da će nepokolebljivo slijediti političku i (ne)etičku liniju, valjda i u kazališnoj kritici.
Želimir Ciglar, koji je bio simpatičan čovjek, cijenjen u kazališnim i novinarskim krugovima, našao se na ulici. Posao je morao tražiti i naći čak u Skoplju, baš kao što su četrdeset pete komunisti poslali u makedonsku metropolu slavnoga dirigenta Matačića. Kada se nakon dvije ili tri godine vratio u Zagreb, Ciglar je teškom mukom našao posao ispod svoje razine, u stanovitom kulturnom centru, gdje je – kažu upućeni – bio izložen svakovrsnim ponižavanjima ili je barem njegova suptila priroda tako doživljavala neželjeni, ali njemu egzistencijalno potreban „radni odnos“. Daroviti pisac, autor vrsne i nagrađivane knjige za djecu i odmjerenih, točnih kazališnih kritika koje je mogao ukoričiti, nije se uklapao u tvrdu zbilju šarenoga hrvatskog društva u kojemu gotovo u pravilu (s rijetkim iznimkama) na površinu ispliva smeće.
Za masovne medije smrt Želimira Ciglara nije bila vijest (iznimka je D. Derk). Oni imaju svoje ljubimce, čijim smrtima posvećuju mnoge stranice, to više ako su bili i i slični protuhrvatski likovi. No zato je zagrebački (i ne samo zagrebački) umjetnički krug, kazalištarci ponajprije ali i ljudi iz bliskih struka, pokazao masovnim dolaskom na sprovod koliko im je Ciglar bio drag, i ispratili ga suzama u obredu koji je predvodio župnik iz Sigeta, iz župe kojoj je vjernik Želimir pripadao. Dostojan ali mučan sprovod u hladnom zimskom danu, jedna od onih hrvatskih smrti koje ostavljaju trag u dušama suvremenika.
(hkv)

 

Your are currently browsing this site with Internet Explorer 6 (IE6).

Your current web browser must be updated to version 7 of Internet Explorer (IE7) to take advantage of all of template's capabilities.

Why should I upgrade to Internet Explorer 7? Microsoft has redesigned Internet Explorer from the ground up, with better security, new capabilities, and a whole new interface. Many changes resulted from the feedback of millions of users who tested prerelease versions of the new browser. The most compelling reason to upgrade is the improved security. The Internet of today is not the Internet of five years ago. There are dangers that simply didn't exist back in 2001, when Internet Explorer 6 was released to the world. Internet Explorer 7 makes surfing the web fundamentally safer by offering greater protection against viruses, spyware, and other online risks.

Get free downloads for Internet Explorer 7, including recommended updates as they become available. To download Internet Explorer 7 in the language of your choice, please visit the Internet Explorer 7 worldwide page.