A zašto ne bi cenzurirali maškare?

To što se maškare po svojoj prirodi rugaju svemu i svačemu i što ama baš nitko ne zna koga će dohvatiti, izgleda da nije bitno.
Pa je stoga najbolje da uvedemo cenzuru na sadržaj maškaranih povorka. A slobodu ostavljamo umjetnicima poput Frljića i novinama poput Novosti

Još do prije koji dan svi su se kleli u satiru. A pod satiru je spadalo sve i svašta. Preživio je ovaj narod razne vrste nečega što se nazivalo satirom. Još od vremena Mesića koji je pričao gnusne viceve o pokojnom predsjedniku Tuđmanu i nikog nije bilo bitno što o tome misli njegova obitelj ili narod. A onima koji su izrazili negodovanje lijepo je poručeno da te viceve ne mogu razumjeti samo neduhoviti primitivci.
A tek satira u Pupovčevim Novostima. Izrugivanje hrvatskoj himni, poginulim braniteljima, katolicima, Domovinskom ratu, Hrvatskoj kao takvoj. Ili kad je taj tjednik svojedobno na naslovnici, uz sliku dva padajuća hrvatska MIG-a stavio naslov Obadva, obadva su pala čime su se izrugivali uskliku hrvatskog vojnika kod Šibenika 21. rujna 1991. prilikom rušenja dvaju jugoslavenskih ratnih zrakoplova koji su uništavali grad i ubijali nedužne civile. Ima toga još. Satirične Pupovčeve Novosti Crkvu hrvatskih mučenika u Udbini nazvali su nacionalnim smetlištem. Ali sve je to satira.
Tu je i kralj satire Frljić. Njega je teško nadmašiti. Vadio je taj talent hrvatsku zastavu iz vagine, na pozornicu je iznio kip svetog Ivana Pavla II. s natpisom zaštitnik pedofila i prikazivao oralni seks s kipom. U posljednjoj predstavi stavljao je živim suvremenicima svinjske maske na glavu. Pričešćivao ih kokainom i na kraju ubijao. Metkom u zatiljak, pa nek’ vide kakav je Frljić frajer i što sve on može na pozornici. Izrugao se taj i biskupima i vjernicima, a u konačnici i Bogu. A tek jadnim ‘rvatinama. One koji nisu razumjeli što je Frljić tim svojim uradcima htio reći, ekspresno su proglasili primitivcima koji ne shvaćaju satiru i koji bi dokidali umjetničku slobodu, slobodu govora i u konačnici demokraciju.
Bilo je tu i filmova. Raznorazni talentirani redatelji izrugivali su se, recimo, udovicama branitelja Domovinskog rata prikazujući ih na način kao da su jedva dočekale da im muževi poginu, a one se domognu privilegija poput mirovine ili stana. Neki su se usudili nešto i reći o tome, ali Bože moj, tko im je kriv što ni oni ne znaju ništa o umjetnosti i satiri.