PDF Ispis E-mail
KARTE NA STOL

Uredu Predsjednice RH, Ministarstvu vanjskih poslova RH, saborskim zastupnicima, hrvatskim medijima i novinarima
Zašto nitko dublje ne analizira prosvjede u Srbiji i zašto nema gotovo nikakvih reakcija hrvatskih političara? Osim izjave predsjednice da se ne želi miješati u unutarnje poslove Srbije, te da destabilizacija ne bi bila dobra za cijelo područje i da moramo biti oprezni? Trebamo li biti toliko diskretni? Naravno da se ne želimo miješati, ali upozoravati na primjetan kontinuitet njihove politike, bez obzira na „nijanse“?  Suzdržavamo se zbog nekakve lojalnosti i dobrosusjedskih odnosa, međudržavničkih susreta i tome slično? Ili?
Ako su građani Srbije nezadovoljni tom politikom, to nešto govori. Dosta im je ekstremnog nacionalizma i „svađa sa susjedima“.  Nije li pri tom važno naglasiti kako se bune uglavnom intelektualci iz urbanih sredina odnosno Beograda, dok miruju i za Vučića glasuju uglavnom ruralni stanovnici. No, kako navode mediji, prosvjed vode: „četnik, tajkun, radikalni ljevičar i studentica“.
Opisu četnika u tom slučaju navodno odgovara Boško Obradović, čelnik ultradesne i klerikalne stranke, koji je Hrvatsku nazivao genocidnom zemljom, govorio protiv gay osoba u srpskom parlamentu, godine 1990. pokrenuo časopis „Dveri srpske“, jedan od vodećih časopisa, kako ga oni nazivaju, „za nacionalnu kulturu“. K tome se zalažu za euroskepticizam i antiglobalizam. Njegova stranka Srpski sabor dveri, ne da ni pedlja „svete srpske zemlje Kosova“. Dveri se navodno sastaju s čelnicima Živog zida iz Hrvatske? Je li im netko postavio pitanje o tome i je li to istina? Zapravo, nije baš jasna i drastična razlika između vođa prosvjeda i Aleksandra Vučića.  Mediji se s pravom pitaju: ako prosvjedi urode bilo kakvim rezultatom, s kim će Vučić razgovarati: s četnikom, tajkunom, radikalnim ljevičarem ili studenticom?  S obzirom na tragičnu činjenicu da je takva politika u Srbiji, slobodno možemo reći takva, jer očito da se ni retorika niti politika nisu puno odmaknule od Miloševićeve, upozoravamo li, razmišljamo li isključujemo li potpuno mogućnost sukoba u nama bliskom okruženju, u napetoj situaciji između Kosova i Srbije? Što bi to u nekom širem kontekstu moglo značiti za nas i bismo li u krajnjem slučaju, podržali Kosovo? Imamo li stajališta o tome, sigurnosne analize i zar ih ne bismo trebali barem naslućivati?
Ministrica vanjskih poslova izjavljuje kako će se vidjeti koliko je Srbija napredovala na putu prema EU, kad se bude radilo izvješće za Srbiju… Srbija dobro zna da bez ispunjavanja tih uvjeta teško može dalje u tom procesu… Dobro zna? Samo što? Da im je uvijek sve dopušteno? Dok ponovno ne odu predaleko? S blagim razmatranjima da ne biste nekoga uvrijedili?


Hrvatskim medijima i novinarima, Ministarstvu kulture RH, saborskim zastupnicima u Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske
Na bogato financiranim tribinama u organizaciji Privrednika i Vijeća srpske nacionalne manjine grada Zagreba pojavljuju se „birani“ gosti. U skladu s djelovanjem navedenih, uglavnom oni koji imaju nešto protiv bilo čega hrvatskog i prvog hrvatskog predsjednika. Tako su se nedavno okupili Zoran Erceg, koji u posljednje vrijeme uzvikuju kako je predsjednik Tuđman ratni zločinac. Tvrdi kako je suđenje njemu bilo puno netočnosti, ako i kada je u Splitu 1993. netko podmetnuo eksploziv u zgradu Dalmatinske akcije, koja je bila potpuno uništena, a njega su od stradanja spasile minute. Tada je netko tvrdio da je on dao eksploziv da miniraju zgradu???
Sanja Sarnavka se žali da je bila uhićena zbog svojevremenog mirnog prosvjeda i uzurpacije Varšavske ulice u Zagrebu zbog gradnje podzemne garaže? Zar je neobično da se ne može dopustiti blokada prometa ili jedne garaže? Ona bi trebala određivati gdje će se nešto graditi?
Svima smetaju tužbe protiv novinara? Ne brine ih to što postoji potreba za tužbom? To znači da su napisali neistine ili? Hrvoje Zovko misli da je hrvatski Ustav za mnoge mrtvo slovo na papiru.
Simo Rajić je govorio o svojim iskustvima s verbalnim deliktom i uspoređivao sadašnje prilike s onima u drugoj polovici osamdesetih? Hoteći reći da je sada gore i da ni tada nije bilo takvih optužnica?
Naravno, tribini je nazočio i aktivist Filip Drača, koji je nacrtao srp i čekić na spomeniku Tuđmanu?
A navodno da se u raspravi čuo i niz praktičnih prijedloga, kako nekažnjeno, s post it papirićima izraziti protivljenje spomenicima?
Zašto se protive spomenicima i zašto bi s bilo kakvim intervencijama i oštećenjima spomenika prošli nekažnjeno? Koliko je to daleko od terorizma? Nije tako daleko kako neki misle! Može li pošten čovjek prići bilo kojem spomeniku usred bijela dana i skrnaviti ga, vikati na njega? Proglašavati ga ratnim zločincem? Ako nije patologija, onda je kriminal. Demokracija to nije, toliko i mi u Hrvatskoj znamo o demokraciji.
Mogu li se uvesti visoke novčane kazne i kazna zatvora, tako da to prestane biti zabavno? Ili bi navedene to i dalje zabavljalo, jer nije isključeno da ih netko plaća za to? I onda im nedostaje sloboda, a govore što hoće, pišu što hoće i skrnave spomenike. Dokle bi ta sloboda trebala ići: do postavljanja eksploziva ili do brisanja iz povijesti činjenice da je stvorena neovisna hrvatska država i da je njezinim prvim predsjednikom bio dr. Franjo Tuđman? E, ne može. O takvim „pravima“ mogu sanjati samo na srpskim privrednikovim tribinama, izdašno financiranim. Jer samo oni trebaju imati prava u hrvatskoj državi? Prava da nanose štetu hrvatskoj državi i da o tim svojim nakanama slobodno javno govore, kako bi dali primjer drugima: hajdemo, nalijepit ćemo papiriće, važno je da ih naviknemo kako taj spomenik nikome ne znači ništa i kako nama smeta? Ako nam se nešto i dogodi, drugi dan će nas pomilovati?
I najnoviji slučaj u Splitu, gdje su na spomeniku dr. Franji Tuđmanu oči zalivene crvenom bojom. Eto kamo vode popuštanja i pomilovanja i koliko će daleko ići u tome? I kad se nađe počinitelje, za kaznu će postati planetarno popularni, na televiziji i na srpskim tribinama usred Zagreba!


Sociolozima, etnolozima i psiholozima, vojnim i političkim analitičarima, obavještajnim službama, Ministarstvu unutarnjih poslova
Jeste li ozbiljnije analizirali postupanje i djelovanje četničkih postrojbi u agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, rasvijetlili njihovu motivaciju? Što motivira ljude da idu ubijati susjede, rušiti im gradove, silovati žene? Ili ćete svi dopustiti da se agresor i žrtva medijskim i ostalim manipulacijama izjednačavaju, da se ipak doplovi do luke nekakvoga građanskog rata? Jer po onome što će pisati u udžbenicima i povijesnim knjigama… Jeste li proučili glazbu koju slušaju i s kojom su polazili u boj odnosno ubijanja i razaranja? Zar je slučajno da su s tom glazbom u masakr krenuli teroristi na inače potpuno mirnom Novom Zelandu, gdje policajci hodaju bez oružja po ulici? Taj krvoločni etno folk poslužio je teroristima za ubijanje ljudi druge vjere, muslimana u džamijama. Srbi se sada ograđuju i osjećaju se metama. Naravno da su teroristi mogli izabrati i nešto drugo.  Ali nisu. Nego: Karadžiću vodi Srbe svoje. Autor tih krvožednih stihova koji slave klanje Hrvata i Bošnjaka živi u Hrvatskoj u okolici Knina i bavi se stočarstvom. Naravno, bio je pripadnikom vojske RSK i nije mu  vlas s glave pala, osim prirodno. Njegova je pjesma u međuvremenu zbog širenja mržnje uklonjena s YouTubea. A njega se još uvijek može vidjeti na internetskim stranicama, s tamnim naočalama i revolverom u ruci. Autor kaže: „Pjesma je snimljena u ratu 1993. godine, a osmišljena je da pruži moralnu potporu našoj vojsci. Pjevali smo, nismo klali i ubijali…“ Autor se sada osjeća ugroženo (kako bi drukčije), iako je u Hrvatskoj siguran i aboliran. Jer je samo pjevao. A s oružjem se samo fotografirao?


Lovri Kuščeviću, političkom tajniku HDZ-a i ministru uprave
Vi očito niste dobili sve te funkcije bez razloga, te možete biti ministrom potpuno različitih područja djelatnosti: najprije gospodarstva a sada uprave. A imate smisla i za politiku. I za nabacivanje, kako vi popularno kažete: fake news, a da zvučite uvjerljivo i moderno.  Ne mislite li da je uistinu sramotan vaš fake uradak, kako je dr. sc. Zlatko Hasanbegović svojim nastupima pridonio odluci Koruške biskupije oko mise na Bleiburgu? A što je on to učinio, molimo vas lijepo? Ne možete mu oprostiti što poštuje bleiburške i žrtve Križnoga puta? A da ne, onda biste mu prišili nešto drugo? Zašto ste svi toliko opterećeni njime? Što mislite, zašto vaše izmišljotine, od kojih je ova samo jedna u nizu, ne padaju na plodno tlo?

 

Your are currently browsing this site with Internet Explorer 6 (IE6).

Your current web browser must be updated to version 7 of Internet Explorer (IE7) to take advantage of all of template's capabilities.

Why should I upgrade to Internet Explorer 7? Microsoft has redesigned Internet Explorer from the ground up, with better security, new capabilities, and a whole new interface. Many changes resulted from the feedback of millions of users who tested prerelease versions of the new browser. The most compelling reason to upgrade is the improved security. The Internet of today is not the Internet of five years ago. There are dangers that simply didn't exist back in 2001, when Internet Explorer 6 was released to the world. Internet Explorer 7 makes surfing the web fundamentally safer by offering greater protection against viruses, spyware, and other online risks.

Get free downloads for Internet Explorer 7, including recommended updates as they become available. To download Internet Explorer 7 in the language of your choice, please visit the Internet Explorer 7 worldwide page.