PDF Ispis E-mail
OSNOVNA GLAZBENA ŠKOLA KONTESA DORA IZ NAŠICA U ZAGREBU

 

 

 

Dorini nasljednici

 

 

 

Na koncertu učenika, studenata i profesora Osnovne glazbene škole Kontesa Dora iz Našica i Muzičke akademije Zagreb održanog 5. ožujka 2019. u programu XXV. Memorijala Dore Pejačević u dvorani Hrvatskog slova u Zagrebu vrijedni našički glazbenici opet su pokazali kako i dalje dostojno uzdižu i njeguju glazbu, stvaralaštvo i ime svoje sugrađanke Dore Pejačević. Naime, i sam se koncert održao upravo na sam dan, 5. ožujka, 96. obljetnice smrti Dore Pejačević, istaknute hrvatske skladateljice koja je Našičanima posebno draga, a i njoj su Našice bile drage. O tome je na početku koncerta kroz kratki uvod i povijesne crtice o Dori i njezinu stvaralaštvu te o 33 godine Glazbenog školstva u Našicama i 30 godina Odjela Tambure i uspjesima ove uspješne glazbene škole, govorila mlada muzikologinja, Ana Jazbec, koja je i sama nekadašnja učenica našičke škole. Dio njezina govora,  koji je bio uvod  u koncert, donosimo u nastavku

 

 

Iako rođena u Budimpešti 10. rujna 1885., Dora Pejačević djetinjstvo je provela u Našicama u dvorcu svoje grofovske obitelji kojima se za života uvijek rado vraćala. Njezini djed grof Ladislav Pejačević i otac grof Teodor Pejačević bili su hrvatski banovi do 20-ih godina 20. stoljeća. No, ona se ne smatra pripadnicom feudalne klase, krećući se u nekom međuprostoru između internacionalne aristokratske elite i intelektualnih krugova. Našice su za nju dom i utočište i sidrište kamo se vraća da bi mogla stvarati. Raskorak s vlastitom klasom, pa i obitelji iskazuje se i u zadnjoj želji Dore Pejačević – da počiva izvan obiteljske grobnice, a umjesto cvijeća na sprovodu željela je novčane priloge za obitelji siromašnih glazbenika. Upravo zbog takvih istupaka, zna se tvrditi kako se Dora nije slagala sa svjetonazorom svoje plemićke obitelji te da je njen umjetnički senzibilitet i integritet drugačije disao. Željela je da to ostane vidljivo i mnogo godina nakon što je živjela, u čemu je i te kako uspjela, jer njen grob pokraj obiteljske grobnice jednostavno strši i prkosi te priča neku sasvim svoju priču, u koju svaki prolaznik kada to promotri potpuno uroni i oduševi se dosljednošću ove nevjerojatne žene.
Međutim, višestruku darovitost, posebno za glazbu, Dora ipak duguje majci, školovanoj pjevačici, koja se rano počela skrbiti i za Dorinu glazbenu izobrazbu. Madžarska grofica Lilla Vay de Vaya, bila je školovana pjevačica, svirala je glasovir i amaterski se bavila slikarstvom. U Našicama je organizirala kućne priredbe, a bila je aktivna i kao mecena i pokroviteljica Hrvatskog glazbenog zavoda. Davala je prve glazbene poduke maloj Dori te je tako ona svoje prvo glazbeno djelo skladala već s dvanaest godina. To je bila upravo Canzonetta koju ćemo i mi večeras čuti na koncertu koji slijedi u izvedbi također dvanaestogodišnjeg violinista Jakova.
Kasnije se Dora privatno usavršavala u Zagrebu te kasnije u Dresdenu i Münchenu. No, ta je glazbena poduka bila sekundarna u njenom usavršavanju, jer je svoju glazbenu spremu uglavnom stekla upornim individualnim radom te pomoću raznih privatnih poduka i općenito glazbenog okruženja u kojem je boravila. Jer, postoje podatci iz kojih je razvidno da je mala Dora od malena bila okružena glazbom, tj, dramskim i scenskim priredbama u svome domu. Našički dvor je tako bio središte njegovanja dramske i glazbene umjetnosti kroz generacije i generacije, a rod Pejačevića, svojevremeno bogatiji muškim nego ženskim potomstvom, duguje svoj smisao za umjetnost prije svega ženama, koje su udajom dolazile u obitelj. Naime, veze Lile Pejačević, privatne i umjetničke, s Budimpeštom su bile zaista trajne. Ona je i rođena 1860. u Madžarskoj te je svoje opće i glazbeno obrazovanje stekla u Budimpešti. Međutim, poznat je i njezin glazbeni talent, a nazvana je bila čak diletanticom na visokom nivou te je izvodila u Osijeku solo pjesme i operne arije. Otuda možda i Dori ljubav i inspiracija prema romantičkim popjevkama, od kojih ćemo i mi večeras čuti Warum i San o sreći u izvedbi studentice Muzičke akademije Katarine Tomaš.
Dora Pejačević bila je i vrsna violinistica i odlično je svirala na glasoviru. Znala je slikati, recitirati i sastavljati pjesme. O tome govore svjedočanstva iz kruga njezinih prijatelja i obitelji. Atipično u odnosu na žene iz aristokratskih krugova, zanimala se ne samo za književnost, već i za politička pitanja. Znala je pristupiti “malom” čovjeku pa je nazivaju “socijalistkinjom”. Dorin svijet na polju književnosti i filozofije imao je odraza i na glazbeno stvaralaštvo. Na skladateljicu su poseban utjecaj imali austrijski humanist Karl Kraus, pjesnik Rilke i filozof Nietzsche, čiju je pjesmu i uglazbila. Dala je bitan doprinos hrvatskoj komornoj i koncertnoj glazbi. Godine 1913. napisala je prvi hrvatski klavirski koncert, a u razdoblju od 1916. do 1918. piše prvu modernu simfoniju u našoj domovini. Uz Dorinu orkestralnu i koncertnu djelatnost, umjetnički važnu protežnost imaju i klavirske minijature. Ciklus Život cvijeća op. 19 dovoljan je dokaz da je autorica imala genijalnu „žicu“ koja je do izražaja vrhunski došla upravo u maloj skladateljskoj formi. Večeras ćemo ih imati priliku poslušati nekoliko u izvedbi profesorice Eve Kirchmayer-Bilić koja je također već dosta povezana s Našicama, imajući u vidu kako već revno prati i dolazi koncertirati na Memorijalima ove skladateljice koji se održavaju svake godine u Našicama. Još dvije skladbe za klavir izvest će i studentica Muzičke akademije Ana Šostar, a nekadašnja učenica Glazbene škole u Našicama. Nekadašnji učenik, a također sadašnji student Muzičke akademije je i večerašnji solist Jasmin Ramić koji će na bisernici izvesti dvije minijature za bisernicu i klavir profesora Daniela Koprija koje su nastale upravo u posvetu Dorinim minijaturama. No uz ovo spomenuto njegovanje umjetničke glazbe u Našicama na plemićkom dvoru, postoje podatci i o tada aktualnim drugačijim vrstama muziciranja. Riječ je o tamburaškom muziciranju koji je bio aktualni dio hrvatskog gradskoga glazbenog života u doba hrvatskog narodnog preporoda, a postoje podatci i kako je upravo hrvatska aristokracija posezala za tamburama pri predstavljanju strancima te se kao primjer može navesti grofica Lilla Pejačević i njezin dvor.

 

Your are currently browsing this site with Internet Explorer 6 (IE6).

Your current web browser must be updated to version 7 of Internet Explorer (IE7) to take advantage of all of template's capabilities.

Why should I upgrade to Internet Explorer 7? Microsoft has redesigned Internet Explorer from the ground up, with better security, new capabilities, and a whole new interface. Many changes resulted from the feedback of millions of users who tested prerelease versions of the new browser. The most compelling reason to upgrade is the improved security. The Internet of today is not the Internet of five years ago. There are dangers that simply didn't exist back in 2001, when Internet Explorer 6 was released to the world. Internet Explorer 7 makes surfing the web fundamentally safer by offering greater protection against viruses, spyware, and other online risks.

Get free downloads for Internet Explorer 7, including recommended updates as they become available. To download Internet Explorer 7 in the language of your choice, please visit the Internet Explorer 7 worldwide page.