PDF Ispis E-mail
Hrvatski grb i zastava (I.)

 

 

Prikaz hrvatskoga znakovlja iz 80-ih godina prošloga stoljeća

 

Piše: Ante BELJO

 

Ništa inovativno, samo obnavljanje zadataka iz komunističkih vremena. Svakom novom hrvatskom naraštaju treba usaditi komplekst genocidnosti. Za nas koji pripadamao naraštaju iz 40-ih godina prošlog stoljeća i dobro pamtimo zbivanja s početka 50-ih i Rankovićevih 60-ih, pa Titovih 70-ih i posttitovskih 80-ih s izuzećem obrambenog i oslobodilačkog Domovinskoga rata i stvaranja samostalne hrvatske države od 1990. do 2000. godine, ali nažalost i nastavkom poslije 2000-e godine pa sve do danas bila su uvijek i ponovno ispunjena zlim sadržajima o genocidnosti hrvatskog naroda i svake hrvatske države, koja ako je i uspostavljena mora imati budnog unutarnjeg i/ili vanjskog mentora koji mora budno pratiti da taj kompleks hrvatske genocidnosti ne bi otupio.
Bleiburg kao simbol hrvatskoga stradanja u prošlome stoljeću bio im je uvijek trn u oku, a na poseban način prošle 2018., gdje su i po “dobrom starom” i uhodanom načinu uključili i austrijske sigurnosne službe da pomognu baš na onaj isti način i istim metodama kao što su to radili i u desetljećima prije uspostave samostalne Republike Hrvatske.
Mali broj Hrvata u domovini o tim metodama ponešto zna, ali oni koji su živjeli u iseljeništvu prije 1990. jako  dobro znaju.
Nametnute “rasprave” u iseljeništvu o hrvatskom znakovlju bile su konstantne teme s manjim ili većim intenzitetom sve od stvaranja komunističke Jugoslavije pa do njenog raspada. Živeći u  to vrijeme u Kanadi o tome sam pisao u Zajedničaru, glasilu HBZ, i Hrvatskom glasu (studeni i prosinac, 1985.), Novoj Hrvatskoj (prosinac, 1985.), Hrvatskom tjedniku u Austriji (prosinac, 1985.) i Hrvatskoj reviji (prosinac, 1985.) s namjerom da se u tim kritičnim vremenima za budućnost hrvatskog naroda njegove energije treba usmjeriti na bitne sadržaje vezane uz odlučujuća zbivanja i dugoročne odluke o hrvatskoj budućnosti koje su već tada bile na vidiku.
Sličnost nametnutih tema o hrvatskim simbolima danas je očita. Metode iste a razlika je samo u tome da su one primjenjivane prije 40 godina u iseljeništvu, a u domovini poslije hrvatskog osamostaljenja. Isti akteri počeli su primjenjivati one metode koje su primjenjivali u zapadnim demokratskim državama protiv hrvatskog iseljeništva. Njihove metode unutar bivše komunističke Jugoslavije bile su represija i zatvor.
Donosimo cjelovit prikaz o hrvatskom znakovlju iz toga vremena, a u nastavku će biti donesen prikaz iz današnjeg vremena  (1990. - 2019.) o istoj tematici.

 

 

Zastave, zastave...


Zastave velike i zastave male, zastave slobode i zastave ropstva, zastave na stijegu i zastave pod nogama, zastave okrvavljene i zastave zapaljene, zastave pod kojim djelujemo i zastave pod koje nas se stavlja, zastave ponosa i zastave poraza, zastave protiv kojih se bori i zastave u kojima se uvijeni polažemo u grob! Zastave naše i zastave njihove! Sve su to zastave ljudskog postojanja i ljudske povijesti, ljudskog života i ljudske smrti, zastave među kojima se živi i zastave za koje se umire. One su naša slika, oblik našeg prepoznavanja, svetinja našeg zajedništva, skup naših interesa i negacija naših razlika. Zastavu ističemo uvijek:    onda kad se veselimo i onda kad smo žalosni. Veseli nas, kad je na vrh koplja i ne stidimo je se kad je na polovici. Simbol je to naše radosti i naše žalosti s kojim se rađamo i s kojim umiremo.
Većina naroda ima i “Dan zastave”, a kod nekih je taj dan i narodni praznik.
U svakome narodu ima toliko toga što njegove pripadnike razdvaja, što ih čini različitima, ali ujedno i naprednima ako su te razlike ujedinjene pod istom zastavom. Ovdje možemo zastavu shvatiti i u prenesenom smislu.
Mi Hrvati smo bili pod svačijim zastavama, bili smo im pokorni, ali smo ih znali i gaziti i paliti. I naša narodna zastava crven-bijeli-plavi je smetala mnogima, ne onima koji su imali iste boje kao i mi, nego onima kojima su naše boje smetale. I naši vlastiti sinovi, pripadnici hrvatskog naroda, su lijepili dodatke po njoj kako su mislili da odgovara njihovu uzrastu i njihovu uvjerenju. Nisu shvaćali, a mnogi još ni danas ne će shvatiti, bit i svetinju zastave, kao simbola naroda i simbola koji je daleko iznad političkih uvjerenja, ideoloških i stranačkih opredjeljenja, daleko iznad mode vremena i interesa sektaštva. (Ništa loše u stranačkim zastavama ako one ostaju samo to i ako ih se ne nameće narodu kao cjelini.) I te štetne stranačke zastave su uništavale našu zajedničku nacionalnu zastavu, a time i naše međusobno poštivanje i snošljivost i naš zajednički interes kao cilj. Skidali su ih i stavljali u većini slučajeva onako kao su to drugi željeli.

Što je hrvatski grb?

U riječkom mjesečniku “Zvona” (Rijeka, siječnja 1985.) smo pročitali o pronađenom “najstarijem grbu u kamenu”, a radi se o dijelu kamenog reljefa Svetog Trojstva u jednoj kapeli katedrale u Senju. Reljef je prenesen iz Franjevačkog samostana Sv. Petra koji je zajedno s Crkvom pripadao zadužbini Frankopana. Ovaj grb potječe iz 1491. god. kako je to i pokraj njega uklesano. Prvo polje na tom grbu je udubljeno kao što se vidi na priloženoj slici.
Neustaljenost u upotrebi bijelog ili crvenog polja kao početnog proteže se kroz hrvatsku povijest.
Najstarije kockaste urese slične hrvatskom grbu pronašli su ruski arheolozi 1935.-1939. godine u arheološkom nalazištu Trialti u Gruziji oko 60 km zapadno od Tbilisija. Ti uresi potječu iz mlađeg brončanog doba oko 1450.-1400. god. prije Krista. Nekako u isto vrijeme 1935.-1937. francuski arheolozi su pronašli još bogatije nalaze u mjestu Sialk u srednjoj Perziji južno od Teherana gdje je oko 1250. god. prije Krista bilo središte keramičke industrije. U tom području se prvi put spominje i hrvatsko ime, Harahvatis, uklesano 520. god. prije Krista u kamenu su još 22 naroda kojima je tada vladao perzijski car Darije Veliki.
Otuda i teorija o iranskom podrijetlu Hrvata i njihovoj najstarijoj pradomovini. Po iranskom poimanju uzdignuta kocka je predstavljala crvenu boju, kada je sunce na jugu na vrhuncu svoga uspona, a bijelu boju je predstavljala niža, udubljena kocka, kad sunce blijedi i silazi na zapad. Kod Iranaca i Kineza crvena boja je označavala jug a bijela zapad pa su i polja u grbu vjerojatno označavala zapadna i južna plemena ili pokrajine. Broj polja na tim grbovima nije bio ustaljen, ali je najčešće bio 5 sa 5 ili 8 sa 8. Ako promatramo hrvatske grbove od 7.-20. stoljeća u novoj domovini, današnjoj Hrvatskoj, naći ćemo isti slučaj.
Hrvatski kralj Petar Krešimir IV. (1056.-1073.) je darovao Splitskoj nadbiskupiji umjetnički izrađenu krstionicu na kojoj je izrađen lik kralja, a na “pentagramu” (euharističkoj zvijezdi) su uklesana 4 sokola. Na svakom sokolu je štit s hrvatskim grbom od 25 polja. Svi grbovi počinju izdignutim poljem što se može smatrati tamnijom crvenom bojom.
Kockaste grbove su Hrvati u prošlosti klesali u kamenu, urezivali u drvo, izrađivali u kovini i vezli na odjeću. S tim grbom su uresivali svoje oruđe, oružje, pokućstvo, ukrasne predmete itd.

 

 

 

Your are currently browsing this site with Internet Explorer 6 (IE6).

Your current web browser must be updated to version 7 of Internet Explorer (IE7) to take advantage of all of template's capabilities.

Why should I upgrade to Internet Explorer 7? Microsoft has redesigned Internet Explorer from the ground up, with better security, new capabilities, and a whole new interface. Many changes resulted from the feedback of millions of users who tested prerelease versions of the new browser. The most compelling reason to upgrade is the improved security. The Internet of today is not the Internet of five years ago. There are dangers that simply didn't exist back in 2001, when Internet Explorer 6 was released to the world. Internet Explorer 7 makes surfing the web fundamentally safer by offering greater protection against viruses, spyware, and other online risks.

Get free downloads for Internet Explorer 7, including recommended updates as they become available. To download Internet Explorer 7 in the language of your choice, please visit the Internet Explorer 7 worldwide page.